Press

“Renata Penezić zapanjujuće sigurno vlada tehnikom svirke flaute. Posebno je vrijedno istaknuti njezin puni, lijepi i topli ton bogat bojama i nosivošću u svim registrima toga vrlo pokretnog glazbala. Za naslov virtuoza na flauti Penezićeva se ne mora boriti, ona to jest, a pred njom se prostire još iskustvo brojnih nastupa, posebno onih najodgovornijih.”
Zlatko Stahuljak, Vjesnik

Autentični Mozart

”…Iznenađenje je donijela točka večeri kada su dvije sasvim mlade solistice Filharmonije, flautistica Renata Penezić i harfistica Mirjam Lučev, izvele Mozartov Koncert za flautu, harfu i orkestar u C-duru, iskazavši obje visok stupanj tehničkog majstorstva, a Renata Penezić posebno krasno oblikovani, mekani ton…”
Nenad Turkalj, Vjesnik

Savršen dosluh

“Nastavljajaući vrlo dobru praksu predstavljanja vlestitih članova, u ovom slučaju članica, izveden je Koncert za flautu, harfu i orkestar K. 299 u C-duru, uz nedvojbene zvijezde večeri, flautisticu Renatu Penezić i harfisticu Mirjam Lučev. Eteričnost ove glazbe, uvjetovana već samim izborom instrumenata, uz savršen dosluh solista i orkestra, a pod supervizijom dirigenta Lajovica, doživjela je neizmjernu apoteoznost. Objedinjujući koketni prvi stavak, katarzični Andantino i naposljetku lepršavi Rondo, podaren nam je zavodljiv spoj nestašne svježine. Ljepota zvuka njihovih instrumenata, a posebice flaute Renate Penezić, oblost, zaokruženost i mekoća gesti, fraza, dahova, pružali su se prema vrhuncu same glazbene nazočnosti ove posvećene partiture.”
Tamara Tomažić “Iznimna večer u Klovićevim dvorima. Brilijantna izvedba Sonate za flautu i glasovir Francisa Poulenca … S obzirom da je jedina bila prisutna u izvođenju svih sedam skladbi te večeri, svojevrsna glavna solistica sastava bila je flautistica Renata Penezić, koja je već godinama na čelu te dionice puhača u Zagrebačkoj filharmoniji. Njezina svirka obilježena je ne samo kvalitetnim tonom nego i superiornom virtuoznošću, koja je našla punog odjeka u slušateljstvu.”
Nenad Turkalj, Vjesnik

Komorna glazba kao prvorazredni glazbeni događaj

“Najpoznatije djelo s programa, divna Poulencova sonata za flautu i glasovir u prvi je plan stavila odnjegovano umijeće muziciranja flautistice Renate Penezić uz decentnu glasovirsku suradnju Andreje Feitl. … Publika, premda malobrojna, osjetila je vrijednost muziciranja i burno pozdravila sve izvođače, posebice izvanrednu flautisticu Renatu Penezić koja je sudjelovanjem u izvedbama svih skladbi s programa preuzela lavlji dio odgovornosti za glazbenu kvalitetu ostvarenu na ovoj lijepoj večeri komorne glazbe.”
Bosiljka Perić Kempf, Novi list “Središte programa bila je poznata Druga suita u h-molu s flautom solo, s mladom zagrebačkom solisticom Renatom Penezić koja je naprečac oduševila auditorij-vibrantna tehnika i ljepota tona njene svirke svrstavaju je u prvi red međunarodne vrijednosti flautista ne samo njene generacije. Kako je svirala Polonezu ili završni, popularni Badinerie!”
Nenad Turkalj, Vjesnik

Zavodljiva glazbena svečanost

“Za mnoge je sigurno bilo iznenađenje sresti glazbu Antonija Salierija, nepravedno ozloglašenog “trovača” Wolfganga Amamdeusa. Te večeri Salierijev Koncert za flautu,obou i orkestar u C-duru uvjerio nas je da i njegov glazba, tipična za galantno razdoblje ima duha i šarma, pogotovo kad je izvedena takvim umjetničkim dosezima kakve su ostvarili naši danas vodeći puhači flautistica Renata Penezić i oboist Branko Mihanović, uz preciznu, ali do potrebne mjere distingviranu suradnju orkestra i dirigenta. Posebno je imponirala tonska usklađenost dvoje solista koji kao da su svirali na jednom glazbalu. Tehnički apsolutno suvereno oni su tog Salierija odmuzicirali na najljepši mogući način, izazvavši pravo oduševljenje slušateljstva. Odužili su se duhovitim duetom bez orkestra, sastavljenim od motiva iz Mozartove opere “Čarobna frula”
Nenad Turkalj, Vjesnik “ No, prije svega valja istaknuti ulogu dvoje solista. Za razliku od mnogih sličnih dvostrukih koncerata, ovaj ne traži nadmetanje solista, već njihovu koncertnu blisku suradnju. Flautistica Renata Penezić i oboist Branko Mihanović pokazali su se pritom kao upravo idealan izvodilački par, kako zbog neospornih individualnih kvaliteta, tako i zbog profinjenog osjećaja za skupno glazbovanje. Tako nijedan od solista nije zasjenjivao onog drugog, a oboje su ostavili i dovoljno prostora Marku Letonji za razradu orkestralne pratnje.
Trpimir Matasović, Zarez Renata Penezić praizvela je Koncert za flautu Alfija Kabilja. U Renati Penezić skladatelj je našao idealnog tumača djela zamišljena u tri stavka, tijekom kojih solistička dionica osim virtuoznosti, interpretu pruža priliku za pokazivanje plemenita tona i humora. Treba joj svakako odati priznanje za preciznost i posvećivanje pažnje kako melodijskim pasažama, tako i izradi niza detalja i posebnih efekata svoje dionice.
A.V., Cantus

I nakon Kabilja-Kabiljo!

”…Posve izniman insturmentalni dio Komornijade ispunile su još četiri skladbe, vrlo različite karakterom i majstorskim odabirom glazbala te njihovih spajanja, preplitanja i muzikalne komunikacije. Taj je dio otvorila dragocjena flautistica Renata Penezić, izvevši uz pijanisticu Zariju Alajbeg Galuf najprije stavak Prelepi Zagreb moj iz Putujuće flaute br.1, a zatim je praizvela pitoreskno raznobojnu Veneciju iz Putujuće flaute br. 2, suite koja je još u nastanku i od koje možemo očekivati i nastavak Kabiljove zemljopisne Komornijade. “Sjajna multiflautistica, kako ju je nazvao Kabiljo, Renata Penezić još se jedanput pojavila na podiju, ovaj put u Triju Osor uz violončelista Petra Kovačića i pijansiticu Zariju Alajbeg Galuf, kako bi zajednički izveli jednu od Kabiljovih najboljih skladbi Liburnijski trio, o kojem je kolega Pero Gotovac napisao svu silu pohvala, ističući Alfijev “bogomdani muzikalitet”, ali i “anđela čuvara” nepresušne inspiracije, invencije i inteligencije … da bi spektakularna Komornijada završila neodoljivim nastupom Zagrebačkog ansambla flauta pod vodstvom a koga drugoga doli Renate Penezić! Deset flautistica poigravalo se i nadigravalo zadivljujuće vješto čarolijama suite Annunaki, dražesnom sumeranskom legendom o “onima koji su došli s Neba na Zemlju” upoznavajući na tom putu sve zamke i čari ljubavnih igara, ljubavnih svađa, sastanaka i rastanaka…”
Jagoda Martinčević, Cantus “… S velikim zanimanjem očekivao se i nastup solistica u središnjoj točki večer-Koncertu za flautu i harfu u C-duru, KV299 Wolfganga Amadeusa Mozarta. Renata Penezić i Mirjam Lučev Debanić solistice su Zagrebačke filharmonije i redovito oduševljavaju svojim istaknutim solima u orkestralnom slogu. Ovaj put su se iskazale u dvostrukom koncertu za flautu i harfu koji je Mozart skladao za jednog pariškog grofa koji je svirao flautu i njegovu kćer harfisticu. Nije zabilježeno kako su oni to izveli , ali se zna da je došlo do razočaranja i svađe… Srećpm, ostala je lijepa glazba koju su naše umjetnice vrlo muzikalno, stilski adekvatno i tehnički savršeno iznijele u skladnom dosluhu , kako međusobnom tako i s orkestrom. Nakon dugog pljeska, u dodatku su izvele i Serenadu američkog skladatelja Vincenta Persichettija.
Višnja Požgaj, Klasika.hr

Ljepota tona i uzorno fraziranje

Program ovog koncerta bio je pomno odabran. Iz hrvatske glazbene baštine predstavljen je Capricio –scherzo, op. 25 Blagoja Berse, kao uvod u središnju solističku točku- Koncert za flautu i harfu u C-duru KV 299 Wolfganga Amadeusa Mozarta sa sjajnim solisticama Renatom Penezić i Anneleen Lenaerts, te kulminacijom s kultnom 9. Simfonijom u d-molu op. 125 Ludwiga van Beethovena. Capriccio – Scherzo efektni je dio trolista (uz Dramatsku uvertiru i Idilu) nedovršene Simfonije u c-molu Blagoja Berse s energičnim središnjim dijelom uokvirenim romantičnim uvodom i sličnim završetkom. Nakon vrlo dobre izvedbe tog dojmljivog stavka predstavila se prva flautistica ZF Renata Penezić u društvu s prvom harfisticom Bečke filharmonije Anneleen Lenaerts. Obje umjetnice razvile su respektabilnu solističku karijeru i osvojile mnogoborojne nagrade . Bave se i komornom glazbom, a Renata Penezić i pedagoškim radom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Prvoklasne i suptilne umjetnice uzorno su interpretirale solističke dionice Koncerta za flautu i harfu u C-duru KV 299 Wolfganga Amadeusa Mozarta uz smanjeni orkestar diskretne pratnje koji je pružio dovoljno prostora solisticama za isticanje njihovih kvaliteta, prvenstveno u pogledu ljepote tona, uzornog fraziranja i virtuoziteta, te usklađenog dosluha, posebice u drugom stavku ( Andantinu), u kojem oba instrumenta ravnopravno korespondiraju.
Višnja Požgaj, Klasika.hr

Usklađene i nadahnute izvedbe čudesnih flautista

”…Slijedio je Koncert za dvije flaute i orkestar Franza Dopplera, flautista, skladatelja i dirigenta 19. stoljeća. To djelo je vjerojatno inspirirano i napisano u suradnji s bratom Karlom, također izvrsnim flautistom s kojim je Franz često nastupao. Koncert je nakon zaborava ponovno otkriven zahvaljujući legendarnom flautistu Jean- Pierreu Rampalu i gostu Andrasu Adorjanu, koji ga je ovom prigodom i izveo u društvu s našom ponajboljom flautisticom, prvom flautom Zagrebačke filharmonije – profesoricom Renatom Penezić. U odličnoj, usklađenoj i nadahnutoj izvedbi tog romantičnog koncerta lijepo se oglasila i harfa Mirjam Lučev Debanić u polaganom stavku, a istakla se i velika virtuozna kadenca dviju flauti u završnom stavku. I ta je izvedba, zahvaljujući izvrsnosti, izmamila dodatak, a to je bio Mađarski ples istog autora – Franza Dopplera….”
Višnja Požgaj, Klasika.hr

DUO PENEZIĆ-IVANČIĆ CIKOJEVIĆ

Flautistica Renata Penezić, školovana na ljubljanskoj Akademiji za glazbu i na Visokoj glazbenoj školi u Kölnu, izvanredna profesorica flaute na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i jedna od voditeljica Zagrebačkog ansambla flauta, ime je koje zagrebačka i šire hrvatska publika dobro poznaje. Tehnički vrsno osposobljena za izvođenje zahtjevnog repertoara kojemu svojim glazbeničkim nervom udiše neophodnu izražajnost izvela je Renata Penezić na početku večeri šarmantu obradbu orkestrane skladbe Tango Jalousie danskog skladatelja Jacoba Gadea koju je za flautu i klavir priredio flautist Toke Lund Christiansen i nazvao Tango fantastico dajući flautistima priliku za iskazivanje osobnog temperamenta u strastvenom ritmu tanga. Slijedila je Undine, Sonata za flautu i klavir, op. 167 njemačkog kasnoromantičara Carla Reineckea, još jedan izvor nadahnuća za interpretkinju čije su mogućnosti virtuoznog muziciranja znatne kao i iskonska nadarenost za isticanje romantične strastvenosti. Priliku za skladanje dua za flautu i klavir, koju je kao narudžbu festivala dobio Dubravko Palanović (1977.), ugledni je hrvatski skladatelj i kontrabasist znalački iskoristio ispisavši trostavačno djelo bez posebnih naziva stavaka ali s poetskim naslovom Tu alma y la mia (Tvoja i moja duša). Tri stavka prema njegovim su riječima u komentaru djela zapravo tri priče „o odnosima među ljudima i prilikama koje ih uvjetuju“. U sjajnoj izvedbi glazbenica predstavljena su skladna suzvučja i spontano tečne melodije čija je privlačnost i uhu ugodna izražajnost nedvojbena garancija za uspjeh kod slušatelja i to ne samo onih koji su djelo čuli prvi put. Fantazija na teme iz opere Der Freischütz C. M von Webera francuskog flautista i dirigenta Claudea-Paula Taffanela i na kraju antologijska Sonata za flautu i klavir u D-duru, op. 94 Sergeja Prokofjeva u izvedbi minuciozno uvježbanih glazbenica osvojile su publiku izmamivši glasno odobravanje.
Zdenka Weber, Hrvatsko slovo

Vrhunskim muziciranjem Renata Penezić i Zrinka Ivančič Cikojević oduševile Bečane

Dugotrajan pljesak i poklici “bravo”, te oduševljenje glazbeno zahtjevne bečke publike u ponedjeljak navečer u Carskoj dvorani “KLAVIRgalerie” u Beču, najbolja su potvrda veličanstvenog koncerta sjajno uigranog glazbenog Dua u sastavu Renata Penezić na flauti i Zrinka Ivančić Cikojević na glasoviru. Dvije ugledne hrvatske glazbenice koje su u ambijentu Carske dvorane (Kaisersaal), raskošno “carski” svirale, svaka na svom instrumentu, izvevši poznata, ali i vrlo zahtjevna, djela za flautu i klavir Bruna Bjelinskog, Franza Dopplera, Dubravka Palanovića i Carla Reineckea. Pitka komorna glazba u snažnoj interpretaciji, na domaćem i inozemnom parketu, višestruko nagrađivanih renomiranih hrvatskih solistica i njihova virtuozna glazbena rješenja i fascinantna uigranost i sklad, ostavili su očaranu bečku publiku, koje je moglo biti znatno više da se više ulaže u promociju, bez daha… “Sjajan koncert i fantastične glazbenice koje su bečkoj publici poklonile pun spremnik pozitivne energije, koja ne nestaje samo tako. Muziciranje Renate Penezić i Zrinke Ivančić Cikojević na svjetskoj je razini i na njih može biti ponosna cijela Hrvatska, jer su sjajne promotorice hrvatske glazbe i hrvatskih skladatelja u zemlji i svijetu”, rekao je veleposlanik Glunčić za Večernji list nakon koncerta…”
Snježana Herek, Večernji list

ZAGREBAČKI ANSAMBL FLAUTA

Kada bismo znali kako zvuče anđeoske flaute u pričama o raju, tada bismo rekli da smo sinoć upravo tamo bili. Dvanaest prekrasnih žena koje su se stopile sa svojim flautama u nevjerojatno akustičnom prostoru trsatskog klaustra, dvanaest iznijansiranih, čistih, kristalno jasnih tonova svih boja flauta prosule su svoje akorde na publiku zadivljenu svakom novom izvedbom. Program vrlo atraktivan i profesionalno odabran, čak i za one koji često ne posjećuju koncertne događaje. (…)  Ritmički sjajno uigrane, melodioznih interpretacija, dinamički razigrane i zaljubljene u svoj instrument, djevojke iz Zagrebačkog ansambla flauta posve su začarale publiku koja je dugim pljeskom izmamila dodatak – Argentinski tango. Bila je to večer za pamćenje.
HRT – Radio Rijeka

MUSICA VIVA

“ Pozorno osluškujući tako vrijeme i uzroke nastanka pojedinih skladbi , članice ansambla Musica Viva istodobno su na svoj primjerno angažiran način, ali i emotivno kontroliran način otkrivale čistu ljepotu zajedničkog muziciranja. Bilo u kombinaciji violine, viole i čela , bilo one s flautom kao izdvojenom sopranskom dionicom, umjetnice su oblikovale sliku profinjenih dinamičkih i agogičkih sjenčanja, koja će afirmaciju punog zvuka na koncu logično doživjeti u punom sastavu za divertimentni, odnosno kvartetski slog Paisiella i Boccherinija. A to je već odlika i vrijednoga iskustvenog mara i znanja, koja će u sprezi s prirodinim darom i sluhom za epohu i stil odabranih autora i njihovih djela, rezultirati znatnim umjetničkim doživljajem.”
Branko Magdić, Vjesnik “Ovaj je zanimljiv tjedan završio priredbom koja je s razlogom izazvala veliko zanimanje publike. Već lanjske godine je koncert u Starom gradu ansambla Musica Viva izazvao golem interes, pa su brojni posjetitelji slušali koncert stojeći u hodnicima uokolo Renesansne sobe … Međutim, svi mi koji smo bili usretnoj prigodi prisustvovati tom događaju u Starom gradu, pozorno smo slušali glazbenike koji su priredili uistinu izvanredni koncert, uklopivši se i programom i svirkom u najviše festivalske standarde. Svi odreda izvrsni glazbenici nisu se dali omesti niti zrakom otežalim od izgaranja svijeća, niti pomalo umornim “starcem” – varaždinskim pozitivom kojim bi se već trebao pozabaviti kakv dobar majstor orguljar. Muziciralo se zdušno i lijepo; s nekom osobitom radošću prenosila se na publiku ideja o glazbi kao o obliku plemenitoga zajedništva kojemu nema premca.”
Erika Krpan

Očaravajuća lakoća svirke

“Mali presjek glazbene produkcije s Friedrichova dvora daje dosta jasnu sliku onodobnoga komornog stvaralaštva i otkriva znatne tehničke zahtjeve koje su spomenuta djela postavljala pred izvođače. Članovima ansambla Musica viva to očito nije pričinjalo nikakav napor. Način njihova muziciranja, generalno uzevši, samo otkriva očaravajuću lakoću svirke koja uvijek odaje u svakom pogledu suverenog interpreta. Posebno se to odnosi na solističke dionice flaute (Renata Penezić) i oboe (Branko Mihanović), osobito kada je riječ o izrazito solistički tretiranim dionicama, primjerice u Faschovoj sonati za flautu, obou, violinu i continuo, ili sonatama J. J. Quantza i Friedricha Velikog. Šarm fino dorađena komornog muziciranja osigurava dojam ugode i dobra raspoloženja koje izaziva slušanje ove kompaktne ploče. To je svakako glazba za ljubitelje tihe svirke, koji užitak više nalaze u nijansama nego u snažnim kontrastima.”
Bosiljka Perić Kempf, Vijenac

Božićno veselje

”… Izvedbe su pokazale ne samo razinu ansambla Musica Viva, nego i njihove ambicije dugotrajnog i sustavnog bavljenja područjem glazbe baroka na više nego ozbiljan način. Musica Viva danas posjeduje homogenost i međusobno razumijevanje izvođača, njihovo sve preciznije i kompatibilnije osluškivanje zajedničkog pulsa , supostojanje i sučeljavanje u iznošenju građe te zadovljstvo zajedničkog muziciranja.”
Dodi Komanov, Vjesnik

Glazbeno osvježenje Zagreba

”… Sva ta danas nama tako umilna glazba petpostavlja međutim jedno izvodilačko umijeće zavidne razine, jedan fini osjećaj za zvukovni balans i veliku disciplinu pri zajedničkoj svirci. Ukratko rečeno, pretpostavlja izvrsne glazbenike od ukusa, znanja i muzikaliteta koji će tim djelima osigurati odgovarajui stupanj skladnog muziciranja. Članovi ansambla Musica Viva ispunili su sve te pretpostavke i demonstrirali ljepotu jedne filigranski dorađene svirke u kojoj je bilo odbljeska i onog upravo zaraznog entuzijazma bez kojeg je teško zamisliti dojmljvu interpretaciju.
Osiljka Perić-Kempf, Novi list

Filigranska suptilnost barokne elegancije

Nakon Tara, Vrsara i Funtane nastupio je i u porečkoj Eufrazijevoj bazilici istaknuti zagrebački ansambl za staru glazbu “Musica Viva” predvođen našom proslavljenom čembalisticom Višnjom Mžuran. Izvrsni su bili, majstori svojih glazbala i flautistica Renata Penezić,violinistica Saša Borčić Reba, oboist Branko Mihanović i violončelistica Tanja Andrejić uz gošću soprana Valentinu Fijačko. Nadahnuto i uspjelo su odsvirali razigran barokni odabir pod nazivom “Ujedinjeni ukusi”, u biti naziv Couperinove zbirke skladbi. Uz češće odslušane stranice Corellija i Vivaldija, posebice su nas zainteresirali Francuzi. Umjetnici su nenametljivo demonstrirali filigransku suptilnost kakvoće muziciranja elegantne i poletne transparentnosti zvučnih odjeka epohe. Zajedno i pojedinačno ostvarivali su profilirane interpretacije autentičnih izvedbi što više mogućih danas, svakako bitno pročišćenih od tipiziranih romantiziranih predodžbi trenda prošlih vremena. Široko nadsvođene fraze, prozračnost zvuka i tehničko majstorstvo pridonosili su užitku reprodukcije. Posebice opusi Rameaua i Couperina u složenoj perfekciji specifične šarmantnosti motivike, ritma i delikatne harmonije. Izbor je prezentiran uigrano i homogeno i sve su dionice predvođene majstorstvom čembala, dočaravale ljupkost maksimalne učinkovitosti.
Branko Mrkušić, Novi list

TRIO OPERNI SUVENIRI

Do bravura mimo kiča

…Te su doista virtuozne obrade načinili svojedobno veliki reproduktivni umjetnici 19. stoljeća na flauti, odnosno oboi, kako bi svoje instrumente predstavili u svim njihovim mogućnostima, i na taj način vlastito izvodilačko umijeće približili suri velike popularnosti koju su tada osvajali glasovir i violina. Da je njihova namjera stvarno bila na tragu bravure, pa i gotovo nemogućega u smislu sviračke vještine, pokazao je i ovaj koncert na kojemu su se i “nevjerni Tome” mogli uvjeriti u pravu i veliku kvalitetu Renate Penezić i Branka Mihanovića, umjetnika čiju reputaciju, podjednako kao sjajnih i postojanih orkestralnih te inventivnih komornih muzičara, ali i kao solista, koncertna publika Zagreba i Hrvatske poznaje već godinama. Međutim , ova je večer osim njihovih sviračkih sposobnosti često na granici akrobacije. Što je dio glazbene kulture pretjerivanja kojom je 19. stoljeće također bilo oblikovano, posebice u svjetlu uspostavljanja kategorije izvođača kao samoreproduktivnog umjetnika – pokazala visoku umjetničku svijest sve troje izvođača. Riječ je o tome da takve obrade u sebi kriju zamke kiča, što posebno naglašava važnost kakvoće i umjetničkog ukusa te supstantnog poznavanja glazbe. Jer, izvedbe koje su Renata Penezić i Branko Mihanović ostvarili, isijavale su sjajnim oblikovanjem prvotnoga vokalnog izraza, razumijevanja opernog idioma te ekspresije, čiji je temelj bio u jasno uspostavljenom načelu muzičke drame kao jednog od kodova čitanja glazbe. To je, primjerice, urodilo njihovim brilijantnim dijalozima u skladbama Dopplera, a posebice Demerssemana, gdje je njihova tehnička sigurnost bila osnovom deskriptivnog, inventivnog i muzički duhovitog oblikovanja građe. Jer, bravura sama po sebi nema stvarnu umetničku vrijednost i upravo po skladu svih elemenata, koji su asocirali i nasljeđe svojedobnog salonskog muziciranja. Nastup dvoje umjetnika bio je koncert koji će se sigurno pamtiti.
Dodi Komanov, Vjesnik

Kolorature za flautu i obou

Glazbeni program Igara preksinoć se nastavio još jednom ponoćnom serenadom u Sponzi. Skladateljska imena F.Dopplera, W.Poppa, A.Pascullija, P.Agricole Genina i J.Demerssemana današnjoj publici ne znače ništa,no znači joj virtuoznost kojom su ti odreda majstori flaute ili oboe pisali (ili svirali) krajem 19. stoljeća iznimno popularne parafraze na teme najpoznatijih opera. Istaknuti hrvatski glazbenici Renata Penezić na flauti i Branko Mihanović na oboi i engleskom rogu uz klavirsku pratnju Marija Čopora održali su programski odlično zamišljenu i atraktivnu operno-instrumentalnu serenadu. Što zajednički što pojedinačno, dvoje solista je ne samo podsjetilo, nego koloraturnom lakoćom i virtuoznošću oduševilo i razveselilo publiku bravuroznom svirkom u nizu brilijantnih fantazija i varijacija spomenutih skladatelja na teme opera Mjesečarka, Trubadur, Sicilijanske večernje, Krabuljni ples, Traviata i Guillaume Tell.
Branimir Pofuk, Jutarnji list

DUO PENEZIĆ-PETRINJAK

“Uigranost dvaju glazbenika, tehnička dorađenost svih detalja, dinamička profiliranost i osjećaj za stil te interpretacijska zaokruženost oduševili su brojne posjetitelje, čije su dugotrajno ododbravanje umjetnici nagradili s dva dodatka.
Aleksandra Mežnarić-Karafin, Hrvtasko slovo “Vrsni umjetnici, majstori svojega zanata, udruženi u prvoklasnom duetu u kojem je gitara posve ravnopravni partner ili pak čvrst oslonac,pokazali su ne samo superiorno poznavanje izabranih djela, već su ih sjajno uvježbali u međusobnom skladu, muzikalnosti i temperamenta uz briljantne detalje motivičkih i melodijskih segmenata, precizan ritam, bogatu dinamiku i agogiku te profilirane stilske karakteristike. Ljepota tona, fraze i vođenje luka u dojmljive cjeline doprinjeli su izvrsnom dojmu. Ukratko, bio je to jedan od najboljih koncerata ovogodišnjih Zagrebačkih ljetnih večeri, koji je zahvalna publika ispratila dugotrajnim i snažnim aplauzom.”
Višnja Požgaj, Vijenac

Recital za dugo pamćenje

Na ovogodišnjem duo recitalu, u subotu 10.kolovoza, pridružila se Petrinjaku kolegica flautistica Renata Penezić. Zajednički nastup solo flautistice Zagrebačke filharmonije i iskusnog gitarista koncertanta bio je događaj za dugo pamćenje, kao jedan od najboljish ostvarenja Htvatskog glazbeno scenskog festivala Osorske glazbene večeri u izvedbi discipline dua i solističke komorne glazbe za solo instrument uz pratnju, unizu svih festivala, a na ovome dvadesetome po redu.”
Zlatko Stahuljak, Vjesnik

Elegantno putovanje s flautom i gitarom

Već je od Vivaldijeve Sonate bilo jasno da su pred nama umjetnici s ozbiljnim namjerama. Flautistica Renata Penezić muzicira tehnički sigurno i virtuozno, a gitarist Darko Petrinjak nije samo pratnja, nego i uvjerljiv suradnik u čijem se sviranju iskazuje veliko iskustvo i glazbenički temperament.
Zdenka Weber, Glazbeni vjesnik

TRIO OSOR

Prvi put Trio Osor u Osoru

”… gustoća klavirskog sloga i time postavljeni visoki zahtjevi pred pijanisticu, raspjevanost linija flaute i violončela, u inventivnom dijalogiziranju dionica, predstavili su izuzeto glazbeno nadarene interprete.Doista, bio je to inauguracijski koncert novog trija na hrvatskoj glazbenoj sceni.
Zdenka Weber, Večernji list “Inauguracija Trija Osor, komorno-glazbenog ansambla koji će od sada i na ovaj način pronositi ime drevnog grada s prevlake otoka Cresa i Lošinja, imena preuzetog na sugestiju ravnatelja OGV-a Daniela Marušića, protekla je u osobito ugodnoj atmosferi budući da su glazbenici, Renata Penezić, flauta, Petar Kovačić, violončelo i Zarija Alajbeg-galuf, glasovir, svirali s tako predanim emocionalnim nabojem da brojni slušatelji nisu mogli odoljeti tim poticajima. Trio u D-duru, br.2, Hob. XV:16 J.Haydna protekao je u dobro osmišljenoj suigri dionica koje ravnopravno sudjeluju u donošenju tipično klasičnog glazbenog materijala.Gabriel Pierne, skladatelj francuskog fin de siechlea, romantičar s natruhama impresionizma i modernizma 20.st., manje je poznat hrvatskim slušateljima ali i zasigurno stranima koji se u većini nalaze u osorskoj publici. To je više oduševio polagani, intimno obilježeni stavak Sarabande u njegovoj trostavačnoj Sonati da camera, op. 48. Prave ovacije publike u prvom dijelu koncerta potakla je živa, razigrana, u istarskom folkloru udomaćena skladba Josipa Kaplana Bodulski tanac. Drugi dio koncerta bio je posvećen Triju u d-molu, op.49 Felixa Mendelssohna-Bartholdya, proslavljenoj skladbi koju je sam autor zapisao u varijantisa vioinom ili flautom. Renata Penezić raspolaže profinjenim tonom i sigurnošću sviranja flaute a uz pregnantno izvođenje guste klavirske dionice vrlo dinamične Zarije Alajbeg i pouzdano, muzikalno interpretiranje Petra Kovačića postignuto je uzajamno muziciranje koje odgovara ranoromantičkom Mendelssohnovom stilu. I tu je publika osjetila predano sviranje Trija Osor i glazbenike ispratila ovacijama.”
Zdenka Weber, Hrvatsko Slovo “Sjajni glazbenici Trija Osor odličnom tehnikom, muzikalitetom i usklađenim senzibilitetom oduševili su publiku u Salonu Očić , a vjerojatno i slušatelje izravnog prijenosa. Poželimo im što više ovakvih upečatljivih nastupa.”
Višnja Požgaj, za Klasiku